A što kad poželite “unfollowati” svoju karijeru?

Dea Marin je diplomirala Tehnički fakultet u Rijeci, gdje je i magistrirala računarstvo. Karijeru je također započela u Rijeci, kao developer, a danas je Senior Software Tester i Certified Scrum Master. Veliki je tech-enthusiast, a uz to, voli glazbu, planinarenje, sport i sve što vole mladi 🙂 U ovom članku će nam opisati svoju karijeru i kako se više nije nalazila u svom poslu te ga je stoga odlučila promjeniti.

O ovoj temi sam htjela već dugo pisati… mogu reći da mi se dugo motala po glavi, ali nikako da bacim riječi na papir. Zahvaljujem se Reneu za ovu izuzetnu priliku, gdje ću se potruditi približiti čitateljima zadnjih cca 5 godina svoga života. Pa krenimo…

Zajedništvo mene i IT-a vuče jako duboke korijene. Sa cca 10 godina dobila sam svoj prvi PC, koji je bio jako skromnih mogućnosti, jedva je pokretao Windows 95, koji se u to vrijeme smatrao veoma modernim operacijskim sustavom. Nakon što sam nacrtala sve što mi je palo na pamet u Paintu, počela sam “njuškati” što se još može raditi na računalu. Ovdje nisam bila sama, naime, jednom tjedno smo u školi imali informatiku, pa sam dobar dio ideja pokupila od tamo, naime, to su bila ona davna vremena kad nismo mogli “samo malo” skočiti na internet i nešto proguglati, sam proces spajanja na internet je trajao preeedugo… pa još dok se neka stranica otvori, to se čekalo cca 10tak minuta, za vrijeme kojih je ostatak obitelji nervozno cupkao čekajući svoj red na telefon. Nego, da se vratim na temu, nakon što sam  nacrtala stotinjak slika u Paintu i odradila par vježbica u Wordu i Excelu, čula sam za magičnu riječ  – programiranje. Kako “natjerati” naše računalo da nešto “odradi za nas” i ispiše nam rezultat. Bila sam fascinirana tim novim svijetom, i nije bilo šanse da me se od njega više odvoji.

Ta je ljubav potrajala i kada sam trebala upisati fakultet, gdje sam se odlučila za smjer računarstva. Pri kraju fakulteta sam se, uz mnoge moje kolege suočila s “pravim svijetom” karijera. Izbor nije bio *toliko* težak, dvoumila sam se neko vrijeme između developmenta i QA, i na kraju odabrala – development. Imala sam ludu sreću što je godinu-dvije prije toga u Hrvatskoj krenuo pravi informatički boom, a ja sam, zahvaljujući svom znanju i učenju, dobila posao u (po meni) najboljoj firmi u Rijeci. Moj prvi posao bio je u zoni web developmenta, kojeg sam obožavala. Knjižnica funkcija (library) koji smo koristili za većinu razvoja izašla je tek par mjeseci prije samog početka posla – rad na nečemu kompletno novom, gdje tek treba mnogo toga otkriti – ima li što zanimljivije i uzbudljivije za mladu osobu žednu znanja i dokazivanja?

Kako je vrijeme prolazilo, pokušavala sam sabiti što više aktivnosti u (uvijek) prekratke dane. Dolazila bih kući kasno, odradila trening, čitala novosti iz svijeta tehnologije još koji sat, pa bih se samo srušila u krevet. Nekoliko puta tjedno radila sam kao vanjska suradnica na fakultetu, kao asistentica na kolegiju koji se zvao – pogađate – Programiranje. Uživala sam gledajući mlade snage kako vrijedno uče i napreduju. Vikendi su mi bili tu za planinarenje, roštilje i uživanje, osim kad bi bila kiša (a u Rijeci je tako često kiša 🙂 ), tada bih provela vrijeme istražujući tržište, čitajući o novim procesima i metodologijama, i novim zanimljivim poslovima koji se otvaraju.

Posao mi je i dalje bio super, bila sam tako sretna u svojoj karijeri. Prošla je još koja godina. Taman smo odradili veliki release za klijenta, uz minimum bugova (taj me dio nije iznenadio, jer sam svoje slobodno vrijeme trošila na QA platformi, pokušavajući što prije pronaći i ispraviti bilo kakve greške). Mailovi pohvala su pljuštali, zaposlili smo i par novih fenomenalnih kolega koji su se iste sekunde uklopili u tim. Radili smo bolje nego ikada, dobivali vrhunske komplimente, još više projekata, budućnost nam je bila i više nego svijetla.   Kao developer s najduljim radnim iskustvom na projektu i osoba koja je s programskim kodom bila “doma”, osjećala sam se – prazno…?

Inače volim naglašavati kako sam racionalna osoba, a ovakvi osjećaji koji su se počeli pojavljivati u meni bili su potpuno – nelogični. Pa sam malo guglala kako da postupim, otišla na godišnji, odahnula… No, povratkom na posao, svaki prelijepi mail zahvale, svaki poklon i lijepa riječ postali su mi kao još jedna stvar na “check-listi” koju moram ispuniti i na nju pristojno odgovoriti, dok bih u sebi radije otišla odspavati malo. Bilo je vrijeme za promjenu.

U oko mi je upao posao Scrum Mastera, glavnog pokretača promjena u agile okruženju, koji je tu da štiti tim od problema i opstrukcija u radu, pomažući svakom članu tima da iz sebe izvuče maksimum, bez dodatnog stresa. Uz to, sve me više privlačio posao osobe zadužene za kvalitetu programskog proizvoda koji šaljemo klijentu, budući da je to po meni velika komponenta koja omogućava korisnikovo zadovoljstvo.

Trenutnom timu moje su ideje bile malo “too much”, i to je okej, ipak smo svi igrači na globalnom tržištu, zar ne?

Zagrebla sam malo ispod površine i naletjela na mnoge kompanije koje traže upravo takvu osobu kakva sam i ja – osobu koja je “techie” i ne boji se priskočiti pisati programski kod kad zatreba, a koja je paralelno i “people’s person“, zna posložiti posao, pošteno raščlaniti kompliciran posao na zadatke, otvoriti prostor za diskusiju, smiriti naoko zaraćene strane… Kad malo promislim, CV koji sam tada sastavila možda i nije bio nešto najpametnije što sam u životu sastavila. Vrištao je “Želim posao QA, nema veze ako je junior, ma bilo što u biti, samo budite otvoreni za mogućnosti napredovanja, jer, vjerujte mi, dokazat ću se nenormalno brzo”. U biti, kad još bolje razmislim, na prvu biste rekli da nitko neće biti lud uopće popričati sa mnom nakon toga… no, mnogi jesu! Također, nakon što sam potpisala novi ugovor, svaki tjedan su mi stizale nove ponude, od drugih kompanija, koje su također htjele surađivati sa mnom. Odlučila sam poštovati jednu od vrednota koju sam naučila iz Scrum/Agile svijeta – fokus – i dobro ispeći zanat u onome što me zanima, prije nego se odlučim za sljedeći skok.

I, što da kažem, u QA poslu sam jako brzo napredovala, a dobila sam priliku svoj entuzijazam i poslovnu etiku proširiti na nove generacije, s kojima sam i danas u kontaktu. Uz to sam postala Certificirani Scrum Master, čime smo profitirali i tim u kojem sam, i ja sama, jer imam još više znanja i načina za otkrivanje i uklanjanje prepreka na putu, i poboljšanje ljudskih odnosa. Trenutno radim kao Senior Software Tester (QA) i CSM, a sutra možda odem i u management.

A možda i… ma znate što? Samo je nebo granica. Bitno je samo da radite što volite i želite, jer ćete onda biti sretni, ispunjeni i motivirani!