Ovdje ćete moći pročitati tekstove naših članova. Uživajte!

Klub Mladih Rijeka organizira vrlo zanimljivo radionicu humanitarnoga karaktera, prijave su na linku.

Zorana Mavričić-Korošec

Makora knjigovodstvo

Vaš Partner u Poslovnom Uspjehu

Poštovani članovi IT zajednice,

Mi smo Makora knjigovodstvo, poduzeće osnovano prije 30 godina koje se posljednjih 21 godinu potpuno posvetilo podršci malih poduzetnika kroz knjigovodstvene i savjetodavne usluge.

Osim u našem uredu, dostupni smo vam i online, što vam omogućava značajnu uštedu vremena. S voditeljicom možete kontaktirati neposredno alatima po vašem izboru: mobitelom, e-poštom i slično.

Ponosni smo što naše usluge uključuju stalno savjetovanje ugovornih klijenata bez dodatne naplate. Ostalima su savjeti dostupni kroz plaćenu uslugu konzultacija, u cijelosti opisanu na našoj web stranici.

Na stranici se možete upoznati s našim pogledom na suradnju s klijentima i odabrati nas za svog partnera u poslovnom uspjehu.

Za IT zajednicu Rijeka, kao voditeljica servisa, održala sam jedno predavanje uživo i jedan razgovor online o temama bliskim ovoj djelatnosti. Na raspolaganju su vam i brojni moji tekstovi na webu, na našoj stranici, portalu Burza, portalu i časopisu Poduzetnik i drugim mjestima.

Bit će mi drago ako ću i dalje biti od koristi zajednici, u kojoj su neki članovi i naši klijenti, većinom radimo upravo s obrtnicima i vlasnicima poduzeća iz IT branše i raznih drugih intelektualnih usluga. Te su mi teme dobro poznate.

Zorana Mavričić-Korošec

Djeca na internetu – problematika i rješenje

Mislav Vodvarka

Širenjem interneta i stvaranjem novih društvenih platformi, znatno se pokazao utjecaj na svakodnevni život ljudi. Ljudske interakcije obogatile su se novim informacijama i temama za razgovor, ali i raznim sadržajem koji je trenutno popularan, iako je u nekim slučajevima štetan ili beskoristan.

Podosta utjecaja moderna verzija interneta imala je na mlađe naraštaje koji možda nisu dovoljno sazreli za pojedine sadržaje na platformama društvenih medija. Internet je revolucionirao načine na koje djeca dolaze do informacija, zabave i društvenih odnosa putem mreže. U sadašnjem digitalnom dobu, djeca odrastaju s dosad neviđenim pristupom širokom spektru internetskog sadržaja i platformi, na kojima je teško pratiti i filtrirati ono što može biti štetno za dijete.

U ovom članku odgovaramo na pitanja koja podižu svijest o rizicima i opasnostima digitalnog svijeta za mlađe naraštaje koji imaju pristup modernoj verziji interneta.

Kakvom sadržaju djeca imaju pristup na internetu?

• Djeca imaju pristup vrlo širokom rasponu sadržaja, uključujući obrazovne materijale, crtiće, igre, vijesti, glazbu, društvene platforme kao što su Facebook, Instagram i TikTok te još mnogo toga. Tu možemo pronaći raznovrstan asortiman sadržaja, pozitivan i potencijalno štetan za mlade i nevine umove, kojima djeca mogu vrlo lako pristupiti. Društvene platforme kao što su Facebook i Twitter (sadašnji ‘X’) više nisu toliko popularne među djecom i adolescentima kao što su bile prije, pa je bitno pojačati pozornost prilikom korištenja drugih platformi. Ponekad je i nemoguće spriječiti dijete da dođe u kontakt sa štetnim sadržajem, no potrebno je znati se suočiti s takvim ishodom i dati djetetu do znanja da se za sva pitanja vezana uz bilo koji sadržaj na internetu može obratiti svojim roditeljima/skrbnicima.

Koji su potencijalni rizici povezani s djecom koja koriste platforme kao što su TikTok i Instagram i postoje li neka rješenja za otklanjanje tih rizika?

• TikTok i Instagram predstavljaju rizike kao što su izloženost neprikladnom sadržaju, cyberbullying i razne zabrinutosti za privatnost. Kreatori sadržaja na ovakvim društvenim platformama često lažiraju informacije koje prenose gledateljima i predstavljaju se kao ono što nisu u stvarnosti, te postavljaju loše primjere za mlade naraštaje koji vjeruju da mogu postati kao svoji uzori. Stoga je potrebno znati kako funkcionira algoritam dostavljanja sadržaja ovakvih društvenih platformi i kako razlikovati istinit sadržaj od neistinitog. No za to je potrebno puno više od iskustva i dobrih smjernica roditelja ili skrbnika. TikTok-ov algoritam predlaže sadržaj temeljen na interakcijama kao što su lajkovi, dijeljenja, komentari i vrijeme gledanja, ali i na temelju korisničke lokacije, uređaja i preferiranog jezika, dok Instagram-ov algoritam predlaže sadržaj na temelju ostalih korisničkih računa s kojima korisnik vrši interakcije kao što su lajkovi, komentari ili dijeljenje objava. Instagram-ov algoritam također uzima u obzir vrijeme objavljivanja pojedinih objava kako bi korisnicima dostavio najnovije objave. TikTok je uveo značajke poput ‘Family Pairing’-a, koje roditeljima omogućuju povezivanje računa s djetetovim i postavljanje ograničenja, a Instagram nudi razne značajke kao što su privatni računi, ograničeni način rada i filtriranje komentara za poboljšanje sigurnosti. Instagram je također implementirao alate protiv vršnjačkog nasilja i inicijative za promicanje svijesti o mentalnom zdravlju. Učinkovitost ovih značajki, naravno, ovisi o spremnosti korisnika za njihovo pravilno konfiguriranje i korištenje.

U kojem omjeru djeca prihvaćaju i obrađuju različite sadržaje na internetu? Koja je uloga roditelja/skrbnika u toj situaciji?

• Omjer prihvaćanja viđenog sadržaja može se razlikovati ovisno o dobi djeteta, njegovim interesima i roditeljskom nadzoru. Mlađa djeca bi se prvenstveno trebala baviti obrazovnim sadržajem, ali i zabavnim sadržajem koji je primjeren njihovoj dobi, dok starija djeca i tinejdžeri mogu postupno istraživati širi raspon internetskog sadržaja, uključujući društvene medije, videozapise na YouTube-u i internetske igre. Postoje i neke društvene platforme koje su dizajnirane specifično za djecu i nude sigurnije digitalno okruženje, kao što su platforme poput YouTube Kids i Facebook Messenger Kids. Ove platforme imaju filtre za sadržaj, roditeljski nadzor i sadržaj koji se lako prilagođava dobi djeteta. Ključno je da roditelji pažljivo prate djetetovo korištenje bilo koje društvene platforme i konstantno educiraju dijete o sigurnosti na internetu. Roditelji ili skrbnici igraju središnju ulogu u internetskim iskustvima svoje djece i odgovorni su za postavljanje granica. Trebali bi aktivno sudjelovati u razgovorima sa svojom djecom i, ovisno o dobi djeteta, instalirati softver za roditeljski nadzor i biti informirani o aplikacijama i web stranicama koje njihova djeca posjećuju.

Je li ključna edukacija djece svih uzrasta radi sadržaja na internetu? Zašto je bitno internetsko obrazovanje djece?

• Da, vrlo je bitno educirati djecu o sadržaju s kojim se svakodnevno susreću jer djeca trebaju smjernice za odgovorno pretraživanje interneta. Edukacija je ključna iz nekoliko znanstvenih i psiholoških razloga koji možda nisu uvijek poznati roditeljima ili skrbnicima te je potrebno postupiti odgovorno i obratiti pozornost na njih:

o Ranjivost koja je prisutna prilikom razvoja – Djeca različite dobi imaju različite razine kognitivnog i emocionalnog razvoja. Mlađa djeca se mogu boriti da razlikuju stvarni i virtualni sadržaj ili da razumiju posljedice svojih postupaka na internetu. Adolescenti mogu biti skloniji pritisku vršnjaka i impulzivnom ponašanju.

o Digitalna pismenost – Razna znanstvena istraživanja su pokazala da je digitalna pismenost ključna za učinkovito snalaženje na internetu. Podučavanje djece kako kritički procijeniti točnost i vjerodostojnost informacija na internetu je ključno za izbjegavanje manipulacija i dezinformacija.

o Medijska pismenost – Istraživanja također pokazuju da obrazovanje djece o medijskoj pismenosti povećava sposobnost djece da kritički analiziraju medijske poruke i razumiju medijske tehnike.

o Mrežna sigurnost – Bitno je razumjeti brojne potencijalne rizike od internetskog zlostavljanja, internetskih predatora i izloženosti eksplicitnom štetnom sadržaju. Djecu je potrebno opskrbiti znanjem i strategijama kako bi se zaštitili od sličnih opasnosti.

o Socijalna i emocionalna dobrobit – Utjecaj prekomjernog vremena provedenog pred ekranom, usporedbe s raznim figurama na društvenim medijima i izloženost uznemirujućem sadržaju na mentalno zdravlje djece je već sada dobro poznat. Potrebno je obrazovanjem osnažiti djecu da koriste digitalne medije na načine koji promiču njihovu dobrobit, kao što su poticanje zdravih internetskih odnosa i postavljanje zdravih granica.

o Privatnost – Djeca često dijele osobne i osjetljive podatke na mreži bez razumijevanja potencijalnih posljedica zbog manjka svijesti o ozbiljnosti potencijalnih opasnosti koje vrebaju na svakom koraku.

o Kritičko razmišljanje – Obrazovanje pomaže djeci da razviju sposobnost postavljanja pitanja, analize i donošenja informiranih odluka o sadržaju s kojim se susreću. Potrebno je naglasiti važnost kritičkog razmišljanja pri vrednovanju internetskog sadržaja.

o Dugoročni učinak – rana izloženost digitalnoj pismenosti i obrazovanju o sigurnosti na internetu može imati trajne pozitivne učinke na ponašanje djece na internetu, kao i na donošenje odluka kako odrastaju u mlade odrasle osobe.

Kakve psihološke i razvojne učinke platforme društvenih medija imaju na djecu?

• Psihološki i razvojni učinci na djecu koja koriste društvene platforme mogu biti vrlo složeni i ovise o pojedincu. Kao što sve društvene mreže imaju svoje prednosti, imaju i razne rizike i izazove. Društvene mreže su vrlo korisne za stvaranje novih društvenih veza, poboljšanje komunikacijskih vještina i slično. Negativni učinci društvenih mreža, koji su mnogo bitniji za naglasiti kako bi se mogli na vrijeme izbjeći i spriječiti, mogu uključivati:

o Mentalno zdravlje – neka istraživanja sugeriraju povezanost između teške upotrebe društvenih medija i povećanog rizika od problema s mentalnim zdravljem, kao što su depresija, tjeskoba, usamljenost i loša kvaliteta sna. Sve navedeno nije relevantno samo za djecu, već su i navedeni problemi prisutni kod odraslih.

o Društveno uspoređivanje – društveni mediji često prikazuju idealizirane verzije života ljudi, što dovodi do društvenih usporedbi i nerealnih standarda. Djeca se često mogu osjećati neadekvatno ili pod stresom kada uspoređuju svoj život s “savršenim” životima drugih na internetu.

o Ovisničko ponašanje – Platforme društvenih medija su dizajnirane da budu privlačne, ali ponekad i “prezanimljive”. Djeca se zbog toga mogu razviti ovisničkim ponašanjem, provodeći prekomjerno vrijeme na mreži umjesto obavljanja drugih aktivnosti, uključujući tjelovježbu i interakcije u stvarnom životu.

o Gubitak koncentracije – Prekomjerna konzumacija društvenih medija može dovesti do smanjenog raspona pažnje i smanjene produktivnosti.

o Problemi s tijelom – Izloženost različitim slikama “idealnog” tijela i sadržaju povezanom s nerealnim standardima ljepote može pridonijeti nezadovoljstvu vlastitim tijelom i naposljetku dovesti do poremećaja u prehrani.

Iako društveni mediji nude prednosti kao što su povezanost, digitalna pismenost i pristup korisnim sadržajima, ključno je da roditelji i skrbnici vode i educiraju djecu o odgovornom i sigurnom ponašanju na internetu, naglašavajući otvorenu komunikaciju i praćenje aktivnosti kako bi se ti rizici barem djelomično ublažili. Osnaživanje djece odgovornim korištenjem društvenih medija investicija je u digitalnu pismenost i društvenu svijest budućih generacija.

Kompare.hr je najveći i najstariji hrvatski komparator za usporedbu cijena telekom usluga, osiguranja vozila i zdravstvenog osiguranja –  osnovan 2012. godine.  Zapošljavaju više od 180 ljudi u uredima u Rijeci, Zagrebu i Osijeku.

Zaboravite na papirologiju i čekanje u redovima!

Na kompare.hr jednostavno usporedite ponude više različitih osiguravajućih kuća za auto osiguranje i zdravstveno osiguranje (dopunsko osiguranje, dodatno osiguranje) i teleoperatera za telekom pakete (internet, tv i telefon).
Željenu uslugu možete kupiti digitalno i 100% sigurno – iz udobnosti vašega doma.

Provjerite dobivate li najviše za svoj novac i uz pomoć Kompareovaca i njihove besplatne usluge odaberite idealnu opciju za sebe – ugovorite jeftiniju policu osiguranja, brži internet itd. Kod njih ćete uvijek dobiti stručan i objektivan savjet te će za Vas proći sva sitna slova i objasniti sve što vam nije razumljivo.

Kompare surađuje sa 10+ osiguranja i svim teleoperaterima te tako korisnicima nudi veliku bazu informacija o cijenama i uslugama na jednom mjestu. Usluga je za korisnike besplatna, a poslovni model zasniva se na proviziji od prodanih usluga.

Ivica Hrg – Principal Engineer at kompare.hr

Prednosti i nedostaci TypeScripta

TypeScript je programski jezik koji proširuje JavaScript i dodaje “static typing”.
Ima mnoge prednosti i nedostatke koji ga čine pogodnim za određene
scenarije, dok ga u drugim situacijama može učiniti manje prikladnim. U
nastavku je osvrt na prednosti i nedostatke TypeScripta kako biste mogli bolje
razumjeti kada i zašto ga koristiti ili ne.

PREDNOSTI TYPESCRIPTA

NEDOSTACI TYPESCRIPTA

1. “Learning curve”
   Za developere koji su već upoznati s JavaScriptom, učenje TypeScripta
   svejedno može biti izazovno, a dodatni koncepti vezani za tipove i anotacije
   mogu inicijalno usporiti razvoj.
2. Kompleksnost
   TypeScript može postati složen u većim projektima s velikim brojem tipova i
   interfejsa. Održavanje i konfiguracija kompleksnih TypeScript projekata može
   potencijalno zahtijevati dodatni trud.
3. Potencijalno kompliciran “type system”
   Prije svega, “type system”, iako odličan alat u mnogim pogledima, ponekad
   može biti malo previše kompliciran za pravilnu upotrebu.
4. Kompajliranje
   Sljedeći argument protiv TypeScripta je da zahtijeva kompajliranje, dok
   JavaScript to ne zahtijeva. Ali da budimo iskreni, većina JavaScript aplikacija
   ovih dana zahtijeva “build” korak . Bilo da se radi o Gulp-u, Grunt-u,
   Webpack-u, Rollup-u, Babel-u ili Closure – “build” korak je nužan i ništa vas
   zapravo ne sprječava da ga proširite.
5. Potencijalno lažan osjećaj sigurnosti
   TypeScript izvodi provjere tipa samo tijekom kompilacije, nakon čega je to
   JavaScript koji to ne radi. To znači da se još uvijek mogu pojaviti bugovi koje
   kompajler nije pronašao, ali šanse za to su puno manje ukoliko se koristi
   TypeScript. Tako da ukoliko se developeri vode mišlju da je TypeScript “100%
   neprobojan”, to može povečati rizik pojave grešaka i bugova.

KADA KORISTITI TYPESCRIPT

1. Timski rad
   TypeScript je posebno koristan na projektima gdje više developera radi na
   istom projektu. Statička tipizacija pomaže u smanjenju nesporazuma između
   članova tima i omogućava bolju dokumentaciju koda. Samim time TypeScript
   može poboljšati usklađenost i održavanje koda.
2. Veliki i kompleksni projekti
   Za projekte koji su veliki i složeni, TypeScript može pomoći u smanjenju broja
   grešaka tijekom razvoja. Naime, kompleksne aplikacije često imaju više
   slojeva i interakcija između različitih komponenti, pa je statička tipizacija
   korisna za identifikaciju potencijalnih problema.
3. Ponovna upotreba koda
   TypeScript je posebno koristan kada razvijate libraries ili komponente koje će
   se ponovno koristiti u različitim projektima. Tipizacija omogućava
   developerima da jasno vide koji su podaci i metode dostupni u tim
   bibliotekama, što olakšava njihovu integraciju i upotrebu.
4. Refaktor i održavanje
   Ako radite na projektu za koji smatrate da će zahtijevati česte promjene i
   refaktoriranje, TypeScript može ubrzati taj proces. Alati za refaktor i
   pretraživanje tipova omogućavaju lakše izmjene u kodu bez straha od
   neočekivanih posljedica.

KADA NE KORISTITI TYPESCRIPT

1. Vrlo mali projekti
   Za vrlo male projekte ili skripte koje obavljaju jednostavne zadatke, dodavanje
   TypeScripta može biti nepotrebno kompliciranje. U takvim slučajevima,
   JavaScript može biti brži i jednostavniji za upotrebu.
2. Brzi prototipovi
   Ako trebate brzo napraviti prototip aplikacije ili testirati ideju, TypeScript može
   usporiti razvoj. U takvim situacijama može biti bolje započeti s JavaScriptom
   pa, ako se projekt razvija, razmotriti prelazak na TypeScript.
3. Nedostatak iskustva
   Ako vaš razvojni tim nema iskustva s TypeScriptom i nema vremena za
   učenje, forsiranje prelaska na TypeScript može dovesti do usporavanja
   razvojnog procesa. U tom slučaju, bolje je ostati kod JavaScripta, te
   postepeno prelaziti dok tim ne stekne potrebno iskustvo.
   

ZAKLJUČAK
U konačnici, odluka o korištenju TypeScripta ili JavaScripta ovisi o specifičnim
potrebama projekta, veličini tima, razini iskustva i složenosti projekta. Važno je
pažljivo razmotriti prednosti i nedostatke prije nego što se odlučite za jedan ili
drugi jezik.

Mislav Vodvarka

Chat GPT

Rodom sam iz Bjelovara gdje sam završio Turističko-ugostiteljsku i prehrambenu srednju školu, no pri kraju 4. godine se nisam previše pronalazio u turizmu, a oduvijek su me zanimali novi tehnološki trendovi i digitalizacija. Pri kupnji prvog malo boljeg Androida sam razvio i ljubav prema mobilnoj fotografiji koja je rezultirala kupovinom prvog DSLR fotoaparata koji me uveo u pravi svijet slikovnog zapisivanja trenutaka. Trenutno sam na apsolventskoj godini diplomskog studija Informacijskih tehnologija u poslovnim sustavima na Veleučilištu u Rijeci. Bavim se fitnessom i najviše od muzičkih žanrova slušam R&B, rap, house i jazz.

Volim duge šetnje sa fotoaparatom u ruci i zanimljivim i dubokim temama za razgovor na repertoaru. Nova životna iskustva i nova znanja smatram nužnima za mentalni i fizički napredak i razvijanje.

Kako se bližio kraj srednje škole, shvatio sam kako se ne nalazim u najpovoljnijoj društvenoj i geografskoj sredini za osobni rast. Bjelovar je mali gradić gdje svatko svakoga zna, a moj apetit tada je bio poprilično velik za nekoga tko je tek navršio 19 godina. Nakon završetka srednje škole me najviše zanimala forenzika, psihologija i informatika, no izbor se sveo na informatiku radi veće upoznatosti s područjem i većim mogućnostima napretka.

U Rijeku sam došao potpuno sam, uselio sa dvoje nepoznatih kolega sa istog smjera u stan na Rastočinama, od kojih mi je, jedno od njih dvoje, vrlo brzo postao najbolji prijatelj.

Kroz fakultetsko obrazovanje na Veleučilištu u Rijeci, susreo sam se s mnogim zanimljivim tehnologijama ali i pojedinim profesorima koji su zaista imali cilj nas sve nešto naučiti i detaljnije nas upoznati sa pojedinim kolegijima. Neki kolegiji su mi predstavljali problem u početku (bilo to zbog opsega kolegija ili do profesorovog pristupa) ali s vremenom sam shvatio da samo trebam zagrijati stolicu i jače se posvetiti usvajanju gradiva. Pošto sam informatiku upisao kao hotelijersko-turistički tehničar, većina mog znanja se temeljilo na knjigovodstvu, turizmu i marketingu, tako da mi je sama pojava kodiranja i programske logike u početku uzrokovala veliku zbunjenost. Baš kada sam mislio kako sam počeo usvajati programerski pristup i način razmišljanja, sam se na 2. godini studija susreo sa C++-om i Javom i umjesto upisivanja diplomskog studija sam upisao 3. godinu – još jednom.

Kroz preddiplomski studij sam stvorio mnoga poznanstva i ponekada ‘zabušavao’ što se tiče učenja i izvršavanja svojih akademskih zadaća, no za ničime ne žalim jer me to sve naučilo nečemu i dovelo me tu gdje sam trenutno.

Na specijalističkom (diplomskom) studiju su se pojavili kolegiji koji su me upoznali sa data mining-om, analizom podataka i automatizacijom određenih segmenata poslovanja iz kojih se stvorila želja za budućim radom u sličnim područjima.

Izvor: https://kelliramirez814gossip.blogspot.com/2023/03/chatgpt-4-testen.html

Godinama u nazad sam bio svjestan u vezi postojanja umjetne inteligencije i zasigurno sam se već puno puta indirektno susreo s njom, no nikada nisam imao prilike imati interakciju s njom kao što je to moguće sa ChatGPT-em. Njegova popularnost u prvih par dana nakon što je njegova prva verzija puštena u javnost je rezultirala nemogućnosti pristupa samom chatbot-u radi ogromnog broja zahtjeva od strane korisnika. Prvi koji mi je pokazao ChatGPT i njegove mogućnosti bio je kolega s faksa koji je ogromni IT entuzijast tako da sam iz prve ruke dobio jako dobar uvid u ovaj chatbot. 

Sjećam se da sam tjedan dana pokušavao pristupiti ChatGPT-u kao gost, jer nisam imao želju registrirati se na OpenAI platformi, a ostali kolege s faksa su ga već koristili za manje task-ove i tekstove u svrhu testiranja njegovih mogućnosti. Kada sam se napokon odlučio registrirati, s vremenom sam polako počeo shvaćati kako i na koje načine ga je moguće koristiti, a da se opet ne oslanjam previše na njegove output-e u nekim zadatcima za fakultet i ostalo. U mnogim prilikama i situacijama, dok su nam profesori dopuštali korištenje Chat-a na određenim kolegijima, izbjegavao sam njegovo korištenje jer sam mislio kako na taj način neću ništa novo naučiti i kako ću se prestati truditi izvršavati svoje zadatke i tako razvijajući mozak. Bilo mi je jasno da je ChatGPT vrlo koristan, ali sam bio u početku i dosta skeptičan radi takve vrste tehnologije koja je dostupna apsolutno svima za svakodnevno korištenje. Mislio sam kako je takvu tehnologiju vrlo lako zloupotrijebiti, dok nisam shvatio da ipak postoje neke restrikcije i inputi koje ovaj chatbot odbija procesirati i vratiti outpute sukladne unesenim pojmovima.

Nakon nekog vremena učenja korištenja ChatGPT-a, polako sam počeo shvaćati njegove granice ali me i konstantno iznenađivao s rezultatima koje sam dobivao u njegovim output-ima. Počeo sam i postavljati određena pitanja pri njegovom korištenju; Kako točno ChatGPT uči?, Kako prepoznaje pojmove i povezuje ih s ostalim činjenicama i tvori zaključke?, Kako točno mora biti upit formuliran kako bi se dobio što precizniji odgovor?… i tako dalje.

Najviše sam koristio ChatGPT dok sam počeo obavljati specijalističku praksu u Juice d.o.o.-u gdje sam imao priliku raditi na frontendu i testiranju web aplikacije za klijenta i na frontendu i ispitivanju druge web aplikacije koja je ujedno i samostalan projekt poduzeća. ChatGPT obavlja jako dobar posao ispravljanja programskog koda, predlaganja sintakse i objašnjavanje određenih dijelova aplikacije.
Potrebno je nekada preciznije definirati što se točno traži od Chat-a, kako bi on isporučio što točniji odgovor. ChatGPT mi je i uvelike pomogao napisati razne stručne e-mail-ove, iako gledam da se što više oslanjam na vlastiti vokabular i znanja. Pomoću ChatGPT-a je moguće i pisati životopise, motivacijska pisma, kao i ovaj članak (šalim se). Mnogi ne znaju da je ChatGPT moguće koristiti i integrirati preko API-ja unutar Power Automate platforme za automatizaciju određenih task-ova.

Za uspješnu integraciju ChatGPT-a u Power Automate, potrebno je slijediti sljedeću konfiguraciju.
„model“ se odnosi na trenutnu verziju GPT modela, „prompt“ je ono što će služiti kao trigger procesiranja inputa, „max tokens“ se odnosi na broj tokena koje će ChatGPT potrošiti s korisničkog računa za procesiranje zahtjeva (svaki korisnik otprilike ima 900 000 tokena na raspolaganju), „temperature“ se odnosi na kontrolu modela koji uzima u obzir riječi malih vjerojatnosti prilikom generiranja sljedećeg tokena u nizu, tj. na kontrolu stupnja slučajnosti ili kreativnosti u generiranom izrazu. „top_p“ parametar kontrolira nasumičnost output-a, „n“ specificira koliko odgovora želimo generirati za svaki zahtjev. Ostatak parametara je podešen tako da ChatGPT daje vrlo precizne odgovore, ne koristeći previše resursa na manje korištene riječi i previše raznolik izbor riječi, ali i uzimajući u obzir tokene i brzinu isporučivanja odgovora.

{

“model”: “text-davinci-003”,

“prompt”: “%UserInput%”,

“max_tokens”: 500,

“temperature”: 0,

“top_p”: 1,

“n”: 1,

“stream”: false,

“logprobs”: null,

“stop”: null

}

 Za Gmail postoji i ChatGPT-eva ekstenzija unutar Google Chrome-a za pripomoć u pisanju e-mail-ova (iako trenutno nije podržan hrvatski jezik, vrlo je korisna).

Prilikom korištenja sam se susreo s problemom blago zastarjelih informacija zbog cut off-a znanja ChatGPT-a. ChatGPT nije u mogućnosti isporučiti odgovore o najnovijim tehnologijama, proizvodima i uslugama, tako da ako, na primjer, ChatGPT pitamo da nam kaže nešto o Stable Diffusion-u, open-source text-to-image AI modelu za generiranje slika, on će kao odgovor vratiti kako ne prepoznaje navedeni termin te kako je imao zadnje ažuriranje znanja u listopadu 2021. godine. To ne znači da ChatGPT nema informacije o stvarima i događajima nakon tog datuma, već samo da sa najvećom preciznošću može isporučiti sve informacije o znanjima unesenim do tog datuma. ChatGPT naravno posjeduje znanja nakon tog datuma, no ta znanja su dosta selektivnija i kod dobivanja takvih outputa, ChatGPT-u treba preciznije pristupiti. ChatGPT-ev primarni izvor znanja je WebText dataset koji se sastoji od 8 milijun web stranica (ne web mjesta) koje su prikupljene s interneta. Kako se Internet konstantno širi, ogroman je posao, pogotovo od listopada 2021. godine, ponovno prikupiti sve dostupne web stranice i sažeti ih u isti dataset kako bi se ChatGPT držao up-to date. Nadogradnjom na ChatGPT Plus korisnici imaju priliku koristiti najnoviji model, a to je GPT-4, koji je podešen tako da je kreativniji i precizniji kod zaključivanja od GPT-3.5 modela. Ako sagledamo ChatGPT u cjelini, može biti vrlo koristan, ovisno o njegovoj uporabi. Trebamo li ipak pripaziti na vjerodostojnost informacija koje nam on isporučuje i trebamo li pripaziti koje podatke njemu prosljeđujemo? Ne možemo još sa sigurnošću reći da je transparentno mjesto i put pohrane takvih informacija, ali mu trebamo, kao i svakoj novijoj tehnologiji, pristupiti s oprezom.

Kako developeri mogu spriječiti burnout: 4 tehnike relaksacije

Autorica: Ivana Javorčić, Newfire Global Partners

Newfire Global Partners američka je IT tvrtka i lider u razvoju softvera i IT uslugama s globalnim dosegom. Osnovana je u Bostonu 2016. godine s ciljem razvoja inovativnih tehnoloških rješenja za klijente ponajviše iz zdravstvenog sektora, a danas posluje na četiri kontinenta i u više od petnaest država svijeta.

Među njima je i Hrvatska, gdje je Newfire otvorio prvi ured u Zagrebu. Nepune tri godine nakon ureda u Zagrebu, 2022. godine svoja vrata otvaraju još dva ureda, i to u Splitu i Osijeku, gradovima s većom koncentracijom Newfireovih zaposlenika.

Čini li vam se da previše radite? Jeste li ikad osjetili onaj osjećaj u trbuhu u ponedjeljak ujutro? Razmišljate li ponekad o tome da jednostavno date otkaz i potražite posao izvan softver developmenta? Ako je odgovor “da”, prošli ste Turingov test – ipak ste samo čovjek.

Svi se susrećemo sa stresom u životu. No, što kada taj osjećaj ne prolazi? Tada je moguće iskusiti burnout. Prema tome, kako bismo spriječili burnout, moramo naučiti regulirati svoj stres.

Što je to stres?

Stres je osjećaj koji u nama izazivaju različiti unutarnji i vanjski stimulansi (takozvani stresori). Simptomi uključuju ubrzani rad srca i disanje, izraženije emocije, osjećaj užurbanosti i hitnosti. Možemo osjećati i bolove u različitim dijelovima tijela koje ne možemo objasniti.

Posljednjih nekoliko godina svi smo izloženi različitim stresnim situacijama. Od podrhtavanja tla, pandemije i rata, pa sve do ekonomskih kriza i rastuće financijske nesigurnosti. Uz to, valja spomenuti i svakodnevne stresore koji su jednostavno dio programerske struke, poput tvrdoglavih bugova, nerealnih rokova i sukoba unutar timova.

Taj osjećaj svi povremeno osjetimo, a stresore ne možemo u potpunosti ukloniti. No, možemo naučiti upravljati stresom te na taj način spriječiti burnout, stanje uznapredovalog stresa koje prije ili kasnije iskusi čak 83% programera.

Koja je razlika između stresa i burnouta?

Burnout (ili izgaranje) je stanje do kojeg može doći prolongiranim izlaganjem stresorima. Razina aktivnosti je ono što ga razlikuje od stresa. Dok je pod stresom naš organizam ubrzan i aktiviran, kod burnouta se on gasi.

U stanju burnouta osjećamo se iscrpljeno i beznadno, gubimo motivaciju, imamo “otupljene” emocije. Sve što želimo je sklupčati se u krevetu i ne raditi ništa.

Burnout na radnom mjestu je postao česta tema posljednjih godina jer može ozbiljno narušiti mentalno zdravlje, ali ugroziti i samu egzistenciju osobe pod burnoutom. Kad se pojave simptomi najčešće pokušamo “ugasi pa upali” metodu. Developeri daju otkaz u potrazi za novom srećom, a ponekad uzimaju i pauze kako bi se “resetirali” prije “paljenja”.

Sve to može negativno utjecati na karijeru i ne garantira da se slična situacija neće ponoviti. Zato je važno što ranije prepoznati simptome, ali i paziti na mentalnu higijenu.

Kako spriječiti burnout?

Stanje burnouta je moguće spriječiti na isti način kao i zubobolju. Ako se brinete o svojim zubima, oni će biti zdravi. Nije dovoljno samo oprati zube na brzinu. Koristite zubni konac i vodicu za usta. Vaša zubna šupljina zahtjeva holistički pristup kako bi dugoročno bila zdrava.

Tako je i sa mentalnom higijenom. Holistički pristup mentalnoj higijeni može uključivati brigu o fizičkom zdravlju (san, zdrava prehrana, tjelovježba), zatim provođenje vremena s dragim osobama ili kućnim ljubimcima, boravak u prirodi, i naravno bavljenje hobijima koji pune vaše baterije. Svaka od tih aktivnosti pomaže u sprječavanju burnouta.

Mozak je organ koji zahtjeva brigu kao i svaki drugi organ našeg tijela. Ako je važno paziti na oralnu higijenu prije nego nas zubi zabole, onda je isto tako važno brinuti o mentalnoj higijeni prije nego iskusimo simptome burnouta.

Tehnike relaksacije

U borbi protiv burnouta mogu pomoći i neke od tehnika relaksacije. Postoje brojne tehnike na koje se možete osloniti, kao i različite kombinacije koje možete koristiti. Ono što je im je zajedničko jest činjenica da ih možete koristiti u kratkim pauzama od posla, za svojim radnim stolom. Neke od najučinkovitijih tehnika relaksacije su reinterpretacija, duboko disanje, vizualizacija i progresivno opuštanje mišića.

Reinterpretacija

Glavna ideja ove tehnike je razumjeti da misli nemaju snagu ako im je mi ne damo. Naše misli ne kontroliraju naše ponašanje i ne moraju nužno biti istinite.

Kako bi prakticirali ovu tehniku potrebno je “reprogramirati” svoje misli.

Na primjer, idući put kada pomislite nešto poput: “Moj kod mora biti savršen. Ako nije, nisam ni ja”, pokušajte osmisliti pozitivnu verziju te rečenice. Ona može biti nešto poput “Moj kod ne mora biti savršen. Svi ponekad griješe. Nije važno da je savršeno, važno je da se trudim.”

Možete zamisliti što biste rekli prijatelju ili svom djetetu ako bi ono pomislilo da nije savršeno. Najvažnije je da budete nježni prema sebi kao što biste bili prema voljenoj osobi.

Duboko disanje

Jeste li znali da je disanje jedini proces autonomnog živčanog sustava (sustava koji regulira otkucaje srca, krvni tlak, probavu i mnoge druge funkcije bez da razmišljate o njima) koji je pod našom kontrolom?

Kada smo pod stresom, imamo tedenciju disati pliće i brže jer se tijelo sprema na bijeg. Jedan od čestih siptoma napadaja anksioznosti i panike je hiperventilacija ili ubrzano i nekontrolirano disanje.

Stoga, idući put kada osjetite da se vaše disanje ubrzava, pokušajte s dubokim disanjem. Udahnite nekoliko puta kroz dijafragmu i osjetite kako se vaš trbuh puni zrakom. Pokušajte disati sporije i tjelesne reakcije na stres će se smanjiti te vam dati priliku da se fokusirate na rješavanje uzroka stresa.

Vizualizacija

Ako ste pročitali barem jednu knjigu za samopomoć napisanu u posljednja dva desetljeća, velika je vjerojatnost da ste već upoznati s ovom tehnikom. Ideja je zamisliti se u opuštajućoj situaciji, a ovisno o stresoru moguće ju je prakticirati na dva različita načina.

Prvi način je koristan u trenucima kad znate da ćete se susresti s potencijalno stresnom situacijom. Primjerice, ako vas očekuje javni nastup ili razgovor s menadžerom. U tom slučaju stresom možete upravljati tako da zatvorite oči i zamislite kako ta situacija prolazi glatko.

Tajna je u detaljima. Kako bi usavršili ovu tehniku, potrebno je zamisliti što detaljniju sliku. Uključite sva osjetila. Zamislite u kojoj sobi se odvija sastanak, na kojem stolcu ćete sjediti, je li u prostoriji toplo ili hladno, kako miriše…

Drugi način je više namjenjen općoj mentalnoj higijeni. Sve što trebate napraviti je zamisliti da ste na nekom mjestu koje vas opušta i na kojem se osjećate sigurno. To može biti bilo gdje – u prirodi, vašoj sobi, Rivendellu… Povremeni boravak na vašem “sretnom mjestu” vam može pomoći u nošenju s budućim stresorima.

Progresivno opuštanje mišića

Stres može uzrokovati tenzije u tijelu. Ova vježba pomaže vašem tijelu da se opusti, a kada je tijelo opušteno i um se opušta.

Sjednite na stolac. Napnite mišiće stopala. Zadržite tenziju 30-ak sekundi, a zatim opustite mišiće. Osjetite razliku. Nakon stopala napravite isto s potkoljenicama i krećite se skupinu po skupinu mišića, sve do glave.

Ideja je osjetiti razliku između napetog i opuštenog stanja mišića. Kada se fokusiramo na tu senzaciju, postajemo svjesni napetosti mišića. Tijelo će se tada opustiti jer se ne nalazimo u opasnosti, a po prirodi štedimo energiju kad god je to moguće.

Kako IT tvrtke mogu prevenirati burnout?

Tvrtke mogu spriječiti razvoj burnouta kod svojih zaposlenika stvaranjem okruženja bez potencijalnih stresora kao i osiguravanjem vremena za odmor. Kod nas u Newfireu, to konkretno znači održavanje ravnoteže između posla i privatnog života.

Na primjer, kolegama omogućujemo da sami odaberu žele li raditi od kuće ili u nekom od naših globalnih ureda, a fleksibilni smo i po pitanju vremena rada. Nemamo software za praćenje radnog vremena što znači da članovi našeg tima mogu prilagoditi vrijeme rada svojim potrebama te na taj način pomažemo u smanjenju pritisaka vezanih uz rokove.

Posljednji sastojak naše radne okoline s niskom razinom stresa je naša kultura. Pažljivo biramo članove za naše timove i tražimo kandidate čije se vrijednosti podudaraju s našima. Zbog toga nam je lako održavati opuštenu i prijateljsku atmosferu, čak i kad smo tisućama kilometara udaljeni jedni od drugih.

Isplati li se biti virtualni asistent u Hrvatskoj?

Sanja Veletanlić vodi Go2human Hub u kojem spaja virtualne asistente i klijente i pomaže im da izgrade dugoročne, kvalitetne suradnje. Osim virtualnom asistencijom Sanja se bavi i Notion edukacijama i savjetovanjem. U poslu joj pomaže stalni suradnik, pas Ella.

Zanimanje virtualnog asistenta doživjelo je pravu malu revoluciju u Hrvatskoj. Od potpunog nepoznavanja pojma virtualni asistent ne tako davne 2020. godine, do cijele jedne industrije ljudi koji pružaju poslovne usluge na daljinu, koristeći svoju opremu i radeći od doma.

Virtualni asistenti u Hrvatskoj danas surađuju s domaćim poduzetnicima kojima najčešće pomažu oko zadataka iz područja administracije, operative, organizacije i marketinga.

Mahom su to visokoobrazovane žene koje imaju prethodno radno iskustvo iz srodnih područja, a sada svoje usluge nude samostalno putem vlastitih obrta ili tvrtki.

100 novih virtualnih asistenata u Hrvatskoj godišnje

Točan broj virtualnih asistenata koji svoje usluge pružaju u Hrvatskoj nemoguće je odrediti jer ne postoji službeni registar virtualnih asistenata, no rezultati istraživanja pokazuju da danas u Hrvatskoj ima oko 400 aktivnih virtualnih asistenata.

Promatrajući trend rasta broja virtualnih asistenata kroz godine vidimo da Hrvatska dobije oko 100 novih virtualnih asistenata godišnje.

Brza i laka zarada nije glavni motiv za ulazak u ovaj posao

Prosječna cijena sata usluge virtualne asistencije u Hrvatskoj porasla je s 15,26 eura 2020. godine na 20,50 eura po satu 2023. godine.

Ako računamo da virtualni asistent u prosjeku naplati 3 sata dnevno jer naplaćuju isključivo efektivne, tj. produktivne sate, dolazimo do prosječnih mjesečnih (bruto) prihoda od 1.230 eura (3 sata x 20 radnih dana x 20,50 EUR).

Kada taj bruto iznos usporedimo s prosječnom mjesečnom isplaćenom neto plaćom po zaposlenome u pravnim osobama u Hrvatskoj koja je za travanj 2023. godine iznosila 1.122 eura jasno je da se većina virtualnih asistenata neće brzo i lako obogatiti baveći se samo virtualnom asistencijom.

Fleksibilnost radnog vremena, samostalnost prilikom odabira klijenata i poslova te mogućnost rada od doma su za većinu virtualnih asistenata razlozi zbog kojih odabiru raditi taj posao. Usprkos činjenici da se virtualnom asistencijom neće lako obogatiti, samostalnost i fleksibilnost ih čine jako zadovoljnima.

Strah od promjena i novih načina suradnje glavna kočnica rastu

Broj domaćih poduzetnika koji su spremni krenuti u suradnju s virtualnim asistentima stagnira usprkos sve većoj informiranosti. Iako im suradnja s virtualnim asistentima može donijeti znatne uštede i pomoći u rastu i razvoju poslovanja, većina će radije i dalje podnositi svakodnevnu preopterećenost na koju su navikli nego uvesti promjene i inovacije u svoje poslovanje.

Zato virtualnim asistentima ne preostaje drugo nego i dalje educirati domaće tržište, i to ne samo u smjeru informiranja o tome da virtualni asistenti postoje, već konkretnije u smjeru pomoći malim poduzetnicima da se ohrabre i nauče delegirati svakodnevne operativne zadatke.

Više informacija o virtualnim asistentima u Hrvatskoj pronađite u detaljnom istraživanju: https://hub.go2human.com/blog/istrazivanje-o-virtualnim-asistentima-vol3  

_____________

O istraživanju:

Istraživanje proveo: Go2human Hub (Go2human Hub je brand Ljudomata; LJUDOMAT, obrt za usluge, vl. Sanja Veletanlić).

U Go2human Hubu spajamo virtualne asistente i tvrtke i pomažemo im izgraditi dobar i pouzdan poslovni odnos.

Uzorak: Ukupno 433 ispitanika, od toga 104 virtualnih asistenata.

Svrha istraživanja: utvrđivanje činjeničnog stanja i spremnosti hrvatskog tržišta na korištenje i pružanje usluga virtualne asistencije u 2023. godini. Istraživanje je provedeno nastavno na vol. 2 istog istraživanja provedenog 2021. godine i vol. 1 iz 2020. godine.

Način istraživanja: ispitanici su putem interneta odgovarali na upitnik koji se sastojao od tri grupe pitanja:

• opća socio-demografska pitanja (9 pitanja)
• pitanja za ispitanike koji su se deklarirali kao virtualni asistenti (24 pitanja)
• pitanja za sve ostale ispitanike (oni koji nisu virtualni asistenti) (14 pitanja)

Tko sam ja?

Ja sam Ana Čulić, tridesetdvogodišnja Splićanka, diplomirana psihologinja, majka dvogodišnjeg dječaka i velika zaljubljenica u sve što ima veze sa psihologijom, znanosti i tehnologijom. Radim u centru Siguran korak u Splitu gdje kao psiholog pomažem mladima koristeći tehnike iz kognitivno – bihevioralne terapije i terapije igrom.

U psihologiju sam se zaljubila još od svojih srednjoškolskih dana kada sam u gradskoj knjižnici, u pauzama od učenja, čitala knjige iz raznih sfera psihologije, a također kroz razgovor i podršku pomagala svima kojima sam god mogla. Danas za sebe mogu reći da sam sretna osoba jer mi se ostvario najveći životni san – profesionalno radim upravo onim što volim i u čemu istinski uživam, a to je savjetodavna psihološka podrška mladima koji se nalaze u izazovnim periodima svog života.

Kao i mnogim ljudima, put do ostvarenja životnog sna nije bio bez svojih izazova. Iako sam bila odlična učenica i trudila se maksimalno ispuniti svoja i tuđa očekivanja, postojali su teški periodi života kada bih se osjećala izmoreno, preplavljeno i kada bi mi samo trebao mir i odmak od životnih teškoća. Osjećala sam veliku potrebu da napunim svoje unutarnje baterije sa malo odmora, zabave i opuštanja. I jedan od mnogih načina kako sam punila svoje baterije je bio kroz video igre.

Kako je sve to krenulo?

Prvi put sam ih zaigrala u ranim razredima osnovne škole kada sam kod prijateljice išla igrati Super Maria na staroj Nintendo konzoli. Za vrijeme igranja s prijateljicama je bilo puno smjeha, zabave i zezancije, i bitno za naglasiti, to nikad nije bio jedini oblik igre koji smo imali već samo jedan od mnogih oblika zabave koji smo kao djeca imali. Uskoro je sve više mojih prijatelja dobivalo razne konzole i računala pa sam tako imala priliku zaigrati mnoge igre na Play Stationu i tadašnjim starim računalima, čime je nastavila rasti moja ljubav prema igricama. Moja prva konzola je bila stara Sega na kojoj sam uživljeno igrala igricu Sonic the hedgehog, a par godina nakon toga, u petom razredu osnovne škole, dobila sam svoje prvo računalo. Imalo je samo 6 igara koje su došle s nečije posuđene floppy diskete, no meni je to bilo i više nego dovoljno za provesti sate i sate zabavljajući se.

Pozitivne strane gejmanja

Kroz život sam imala priliku zaigrati mnoge igrice, a primijetila sam da su mnogi ljudi s kojima sam dobro „kliknula“ u odnosima također zaljubljenici u gejmanje te smo mogli sate provoditi pričajući o raznim igricama koje volimo. Ta strast i ljubav prema tom hobiju mi je bila jedna divna stvar kojoj sam se uvijek veselila i koja me ispunjavala kao osobu te mi pružila zabavna i zanimljiva životna iskustva.

Od rane dobi kad bi uživo s društvom igrala igrice, pa do studentskih dana kada sam, igrajući online multiplayer igru Dota 2, upoznala mnoge ljude iz cijelog svijeta (neke samo online, neke čak i uživo) sam koristila igrice kao način povezivanja s drugim ljudima. Imala sam priliku uživo iz publike gledati nekoliko turnira koje su profesionalni igrači Dote iz cijelog svijeta došli zaigrati na splitskom Dota pit turniru. Kroz neke od igara koje sam igrala sam razvila svoje logičko i strateško mišljenje (Heroes of Might and Magic 3), povećala sam svoju hrabrost za suočavanje sa nepredvidivim situacijama (Dota 2), uživala sam u zanimljivim, bogatim i kreativnim pričama ispunjenim predivnom grafikom (Witcher 3), a kroz neke igre sam čak naučila korisne životne vještine (npr. s jedne jako stare igrice koju sam dobila na CD-u Enter časopisa sam u šestom razredu osnovne škole naučila vještinu brzog tipkanja na tipkovnici sa svih 10 prstiju). Nakon što sam rodila sina i fizički bila jako iscrpljena sam se uz igricu Pokemon Go motivirala da krenem češće šetati gradom, a preko nje sam u splitskoj WhatsApp Pokemon go grupi upoznala ekipu dragih mladih ljudi s kojima se svakodnevno putem WhatsAppa čujem te se i dan danas barem jednom mjesečno uživo nađemo i družimo neovisno o tome igramo li više tu igricu ili ne.

Negativne strane gejmanja

Na žalost, svaka medalja ima dvije strane, pa tako i gejmanje. Ukoliko se ne drži balans između zdravog života i gejmanja, mogu se pojaviti značajne teškoće u životu te osobe i cijele njene obitelji.

Naime, jedan od razloga zašto ljudi toliko uživaju u gejmanju je to što se kroz njega lako i brzo može doći do osjećaja ugode i nagrade. Naš mozak ispušta veliku količinu neurotrasmitera dopamina kad mi u igrici skupimo blago, ubijemo čudovište ili uspješno pređemo izazovni nivo igrice, a upravo taj dopamin stvara te ugodne, lijepe osjećaje nagrade.

Dopamin se otpušta u mnogim ugodnim životnim situacijama, npr. kada jedemo i pijemo finu hranu i piće, kada pričamo s dragom osobom, kada uspješno savladamo i izvršimo školski, sportski ili poslovni zadatak, kada boravimo s osobom u koju smo zaljubljeni… Što češće napravimo nešto što će potaknuti otpuštanje dopamina, to je veća šansa da će ta radnja postati naša buduća korisna navika (npr. pranje zubi, jedenje zdravog doručka, odlazak na trening, redovito pisanje zadaće), ili pak opasna ovisnost (npr. alkohol, kava, cigarete, droga, kockanje, pornografija…).

Mnoge bitne i korisne životne navike zahtijevaju ulaganje puno veće količine rada i truda nego primjerice igranje jednostavno dostupne igrice na mobitelu. Stoga mnogi ljudi, posebno djeca i mladi, iscrpljeni i umorni od količine pritiska u svom životu, često biraju taj lagani način dolaženja do ugode upravo kroz par klikova određene igrice.

I iako zapravo nema ništa loše u tome da povremeno dobijemo taj jednostavno dostupan osjećaj ugode, problem nastaje kada se naš mozak navikne na tu lako dostupnu ugodu i osjećaj uspjeha te se sve manje i manje trudi oko ostalih životnih stvari koje su mu kratkoročno i dugoročno bitne za zdrav i kvalitetan život.

Simptomi ovisnosti o igricama

Ljudi koji se navuku na igrice često krenu zapostavljati svoje školske, sportske i poslovne obaveze (čak i one ugodne u kojima su uživali). Počnu otkazivati i izbjegavati druženja s bližnjima.

Zapuštaju svoje zdravstvene i higijenske navike (od tuširanja do adekvatne količine sna i redovitog konzumiranja hrane i pića) te troše velike količine vremena i novca isključivo na igrice od njihovog interesa.

Često se javi zavaravanje i laganje ljudima u svojoj okolini o količini provedenog vremena i resursa vezano za igrice, čime osobe dodatno riskiraju gubitak bitnih obiteljskih, poslovnih, ljubavnih i prijateljskih odnosa.

Osobe također često budu razdražljive, pojačano emocionalne i nervozne te im se primarno tematika igrica vrti kroz glavu tijekom cijelog dana. Ponekad se javlja i eksplozivna ljutnja, posebno u situacijama kada su spriječeni u igranju ili kad ne uspiju ostvariti očekivani rezultat u igri koju trenutno igraju (vjerojatno su svi vidjeli pokoji video gejmera kako u ljutnji nakon izgubljenog gejma baca joystick, tastaturu ili miša u ekran ili neki premet u stanu).

Osobi je potrebno sve duže i intenzivnije igranje kako bi dobili jednaki osjećaj ugode kao u samim početcima stvaranja navike igranja. Ukoliko je gejmanje došlo na razinu ozbiljne ovisnosti se javljaju i simptomi apstinencijske krize kad osoba pokuša smanjiti količinu gejmanja.

No na žalost, čak ni svi ti novi životni problemi često ne budu dovoljni da si osoba osvijesti ozbiljnost  ovog problema i odluči ozbiljno i aktivno raditi na njegovom rješavanju. Stoga je prvi i osnovni korak u borbi protiv ovog velikog neprijatelja upravo priznavanje i osvještavane problema te edukacija o ovoj ovisnosti i načinima kako si osoba može pomoći.

Za početak, osoba treba prepoznati koji su točno simptomi ovisnosti o igricama.

Znakovi potencijalne ovisnosti na koje treba obratiti pažnju su sljedeći:

1. Pretjerano fokusiranje na igranje
2. Simptomi apstinencijske krize kod pokušaja smanjenja igranja
3. Stvaranje tolerancije tj. imuniteta na kratke periode igranja
4. Nemogućnost redukcije/zaustavljanja igranja
5. Odustajanje od drugih aktivnosti
6. Nastavljanje igranja usprkos pojavi mnogih problema
7. Zavaravanje drugih/prikrivanje vremena provedenog u gejmanju
8. Izbjegavanje neugodnih emocija
9. Riskiranje i gubitak odnosa s drugima/životnih prilika

Od prethodno navedenih 9 simptoma, potrebno je da ih osoba 5 ispunjava kroz zadnjih godinu dana života, a prema psihijatrima je čak dovoljno da samo četvrti, peti i šesti navedeni simptom osoba kroz taj period manifestira da bi mogli reći da je ovisna.

Također se treba držati na umu da su određene osobe prirodno sklonije lakšem i bržem stvaranju ove ovisnosti (npr. ADHD-ovci, autisti, osobe s poremećajima kontrole impulsa i emocija, socijalno anksiozne i depresivne osobe, djeca i adolescenti kojima se centri za kontrolu impulsa u mozgu još nisu do kraja razvili, osobe koje su doživjele traume kroz život…), stoga oni trebaju biti posebno oprezni kad primijete da sve više i više vremena počinju provoditi uz igrice.

Neke igrice su napravljene na način da brže stvore snažniju ovisnost, stoga i s njima treba biti posebno oprezan. Primjerice, igre koje nemaju definiran kraj, koje imaju relativno kratke i brze borbe/levele koje se često mogu ponavljati, koje se igraju s drugim ljudima, koje imaju puno nagrada koje se nasumično tijekom igre javljaju, koje imaju jako izražene vizualne i zvučne efekte. Primjeri takvih igara su World of Warcraft (WOW), League of Legends (LOL), Dota 2, Brawl stars, Counter strike, Candy crush saga itd.

Sljedeće što osoba treba utvrditi je koju točno potrebu trenutno zadovoljava kroz gejmanje, a da ne uspijeva do nje doći u stvarnom životu?

Je li to potreba za uspjehom  – možda osoba doživljava kroz život puno kritike od svoje okoline na račun stvari koje radi pa joj je potrebno da ubije tog računalnog zmaja ili neprijatelja te da pređe teški nivo kako bi dobila neki dokaz o vlastitoj uspješnosti i sposobnosti.

Je li to potreba za slobodom, moći i mogućnošću samostalnog izbora – možda osoba živi u okolini koja je jako ograničavajuća i u kojoj moraju raditi mnoge stvari koje ne vole, stoga im igrice predstavljaju bijeg od neugodne stvarnosti, a u kojoj mogu uživati u slobodi koju u stvarnom svijetu nemaju te se mogu osjećati moćno zbog mogućnosti donošenja vlastitih odluka.

Je li to potreba za zabavom i odmorom – ljudi su često toliko preplavljeni količinom obaveza da im ne ostane dovoljno vremena i energije za druge zabavne i ugodne aktivnosti, stoga igrice postanu glavni i najlakši način dolaženja do te zabave.

Je li to potreba za socijalizacijom – mnogi ljudi nemaju razvijene socijalne vještine, stoga im online video igre predstavljaju idealan način za povezivanje s drugim ljudima.

Je li to potreba za izbjegavanjem donošenja odluke/rješavanja ozbiljnijeg problema – mnoge ljude uhvati paraliza i nervoza kada trebaju donijeti bitnu odluku ili odraditi važan zadatak, a kroz gejmanje mozak ima osjećaj da nešto korisno radi, iako u stvarnosti problem i dalje biva neriješen.

Kada osoba utvrdi koje točno potrebe zadovoljava kroz igranje se onda može usmjeriti na to kako tu potrebu pokušati ispuniti kroz stvarni život. Ovo nije nimalo lagano samostalno napraviti, stoga je tu najbolje rješenje zatražiti pomoć stručnjaka koji će nam pomoći na tom životnom putu promjene. U Zagrebu postoji dnevna bolnica za ovisnost o internetu i video igrama gdje osoba može preko uputnice doći do potrebne stručne pomoći. Alternativno može potražiti pomoć kognitivno – bihevioralnog terapeuta koji će napraviti strukturirani i individualizirani terapijski plan rada s osobom. Ukoliko osoba dobro barata engleskim jezikom može pomoć potražiti i od online terapeuta ili drugih stručnjaka sa već formiranim terapijskim programom liječenja ovisnosti o video igrama, primjerice jedan od takvih programa se može pronaći na stranici www.gamequitters

Kako su igrice negativno utjecale na moj život?

Iako sam uživala u raznim pozitivnim stranama igranja igrica, one su povremeno ipak bile zasjenjene negativnim trenutcima. Imala sam teških životnih perioda kada su me igrice previše zaokupile te sam kroz te periode osjećala kako pati moj san, prehrana, društveni i emocionalni život. Srećom, zbog prethodno dobro uspostavljenih korisnih životnih navika te moje generalno izražene energičnosti i ljubavi prema životu sam se uspijevala izvući iz potpunog pada u ovisnost o igricama, no definitivno mogu reći da sam se na njih itekako opekla te naučila korisne životne lekcije o pametnom i kvalitetnom korištenju igrica.

Koje su moje želje za budućnost?

Moja velika želja kroz daljnji profesionalni rad je nastaviti se usavršavati u domeni psihologije stvaranja navika i psihologije video igara te kroz bogato osobno iskustvo o pozitivnim i negativnim aspektima gejmanja pomoći ljudima koji se bore s ovom ovisnošću da (opet) pronađu ljubav prema realnom životu te uspostave kontrolu nad njim.

A koje su moje gejmerske želje za budućnost? Trenutno zbog posla, malog djeteta i brojnih drugih životnih obaveza se ne stignem baviti gejmingom, no kad mi se život malo rastereti svakako ću se uhvatiti neke zanimljive i zabavne igrice, čvrsto držeći na umu da će ona biti samo kap u moru mojih drugih hobija i obaveza, a nikako cijelo more koje će mi preplaviti život.

🔗 IT ZAJEDNICA RIJEKA:
https://linktr.ee/itzajednicarijeka

Proizvodnja IT zajednica Rijeka 2023.